21. veljače obilježava se međunarodni dan materinskog jezika. Materinji ili materinski jezik je prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.

UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog Bangladeša donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. UNESCO ovim danom želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog nasljeđa već i izraz ljudske kreativnosti i različitosti. Istraživanja pokazuju kako od šest tisuća svjetskih jezika, polovici prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja. Svakog trenutka čak 13 europskih jezika može izumrijeti, a u neposrednoj opasnosti od skorog nestanka nalaze se čak 33 jezika Europe, upozorava UNESCO.

Nestanak bilo kojeg jezika gubitak je i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, tvrde u UNESCO-u, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim obilježjima. Zato treba podsjetiti i na spisak europskih jezika koji su 'u izumiranju' ili 'ugroženi'.

Najugroženiji je gotšejski dijalekt njemačkog jezika, kojim govori malo proučena grupa gotšejskih Nijemaca iz grada Kočevje u Sloveniji, potom slijedi galički dijalekt karaimskog jezika koji je nekada bio široko rasprostranjen u zapadnoj Ukrajini. U procesu izumiranja je i votski jezik, kojim se koristio malobrojni narod Vota iz Lenjingradske oblasti Rusije. Ovim jezikom danas se služi tek oko 20 govornika. Izumire i kildinski laponski jezik s poluotoka Koli u Rusiji kojim danas govori još samo 787 osoba. Među 33 ugrožena europska jezika, odnosno ona koja su u procesu izumiranja, nalazi se osam jezika naroda koji žive u Francuskoj, četiri jezika naroda koji žive u Velikoj Britaniji, tri jezika naroda u Švedskoj, a na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) je - uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju - i Hrvatska.

Zaboravljeni idiomi

Što se tiče dijalekata i jezika bližih nama, tu je i istriotski dijalekt, koji se upotrebljava tek u nekoliko istarskih mjesta, te istrorumunjski. Naziv istrorumunjski stručni je, umjetno skovani naziv u romanistici, a govornici ga zovu ili vlaški ili pak prema nazivima mjesta gdje se govori - žejanski, novošanski itd., kako je istaknuo akademik Augustin Kovačec.

Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća taj je idiom govorilo oko 1.250 do 1.500 ljudi u nekoliko sela i zaselaka, a od sedamdesetih godina, zbog gospodarske krize i recesije, počeli su se iseljavati u velike gradove, u zapadnu Europu i osobito u Ameriku i Australiju, tako da u nekadašnjim "istrorumunjskim" naseljima sada ima 150 do 200 govornika.

Istriotski ili istroromanski govor obuhvaća šest predvenecijanskih autohtonih romanskih govora u Istri. Romanski su se jezici u podužem vremenskom razdoblju razvili od vulgarnog latinskog. U njih spadaju primjerice govori s velikim brojem govornika poput francuskog i španjolskog, kao i sva talijanska narječja.

Kako se svake godine navodi na festivalu istriotskoga u Šišanu "istriotski čini jezični otok na jugu Istre, odnosno područje na kojem se govori jezik koji se razlikuje od jezika većine". Dva su njihova najvažnija centra gradovi Rovinj i Vodnjan, te okolna manja središta Bale, Galižana, Fažana i Šišan. 

Zbog svega Međunarodni dan materinskoga jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.